U našoj se školi ovih dana mijenja rasvjeta u učionicama. Stare neonske svjetiljke
zamjenjujemo novom, štedljivom LED rasvjetom kako bismo našim učenicima osigurali
ugodnije uvjete za učenje, a istodobno odgovornije koristili energiju.
Na prvi pogled, riječ je o još jednom ulaganju u školu. O promjeni rasvjete, novoj opremi
i boljim uvjetima rada. A onda se na jednoj školskoj ploči pojavila poruka koja je svemu
tome dala neko sasvim drugo značenje.
„Dragoj Elenici nove lampe. ❤️ Tata”
Napisana jednostavno, kredom, bez velikih riječi i objašnjenja. Ali neke poruke ne
trebaju objašnjenje. U tih nekoliko riječi stala je sva ona roditeljska ljubav koja se ne
pokazuje uvijek velikim gestama, nego često upravo onim malim, svakodnevnim
djelima. Stala je želja jednog tate da njegova djevojčica, njegova Elenica, ima ljepše i
ugodnije mjesto za učenje. Da joj školski dani budu svjetliji, ne samo zbog novih lampi
nego i zbog spoznaje da netko s ljubavlju misli na nju.
I upravo je zato ta poruka toliko posebna. Jer iza novih svjetiljki, alata i obavljenog posla
odjednom smo vidjeli nešto mnogo veće, tatu koji je, radeći za školu, mislio na svoje
dijete. A možda je baš u tome najljepša simbolika ove male priče.
Jer rasvjeta nije samo rasvjeta. To je svjetlo pod kojim će netko prvi put riješiti težak
zadatak. Pod kojim će nastati crtež, biti napisan sastavak, pročitana knjiga ili izgovoren
odgovor na satu. Pod kojim će se roditi neka nova ideja, sklopiti prijateljstvo ili dogoditi
mali trenutak koji će učeniku jednoga dana ostati u lijepom sjećanju.
I dok su nove lampe namijenjene svim učenicima, jedna je poruka na ploči otkrila koliko
osobne ljubavi može biti utkano u posao koji radimo za zajedničko dobro. Jedna obična
školska ploča tako je na trenutak postala više od ploče. Postala je mjesto na kojem su
se susreli roditeljska ljubav, briga za djecu i želja da naša škola svakim danom bude
ljepše mjesto za odrastanje.
Možda ćemo uskoro zaboraviti kada smo točno zamijenili stare svjetiljke novima. Ali
riječi napisane kredom možda ćemo pamtiti još dugo. Jer neke lampe osvjetljavaju
učionice, a neke male, iskrene geste osvijetle i naša srca. I upravo zbog takvih
trenutaka škola je mnogo više od zgrade. Ona je mjesto u kojem se, uz znanje, čuvaju i
najljepše ljudske vrijednosti.

Pripremila: Tomislava Žajgar